Slab interes za liriku je vidljiv na svim razinama kulturnog života Hrvatske. Od svakodnevnih priprostih ljudi do akademije. Doduše, ljudi koje svakodnevno srećemo na ulici, na radnim mjestima, školama i fakultetima, u kafićima, u klubovima isl. čak i slušaju liriku raznorazne kvalitete upakiranu u više-manje ugodne melodije i taktove, no većina ih ostaje na ugodnoj melodiji i taktu. Ne mare mnogo za ono što je uz njih izrečeno. Ako su melodija i takt dovoljno ugodni, onda je i tekst dovoljno dobar. Lirski dio je većini od sekundarne, ako od ikakve važnosti. Mnogi slušaju, ali rijetki čuju.
Na sveučilištu, s druge strane, pogotovo na području komparativne književnosti, došlo je do fetišiziranja Teorije (s velikim T) kao takve, što je mnoge dovelo do udaljavanja od samog predmeta proučavanja njihove discipline — od književnosti. I dok se romani i pripovjedna proza ipak donekle probijaju kroz zidove Teorije pa se njima netko čak i bavi, poezija ostaje i dalje u statusu ugrožene vrste na sveučilištu.
U svijetu izdavaštva pak, situacija nije ništa bolja po tom pitanju. Poezija se ne promovira, slabo se traži i gotovo se niti ne objavljuje.
Postoje još i mali i samozadovoljni pjesnički kružoci kojima takva situacija gotovo da odgovara. Izgradili su svoju sigurnu i neprobojnu kulu od bjelokosti iz koje više ne izlaze, uživajući u naprosto autoerotičnoj ufuranosti u svoje bivanje pjesnicima. Tamo razvijaju poetiku koja ima malo što, ako išta, zajedničko sa stvarnošću izvan kule. Svjesno ili ne, oni takvim stavom odvraćaju od poezije potencijalnu publiku i nadasve obeshrabruju potencijalne pjesnike.
Zašto onda baš poezija?
Jer lirski potencijal ipak postoji. U ovome vremenu IT-a, chata, microblogginga i SMS-a, dugačke književne forme zapravo ostavljaju dojam tromosti. Glomazne su i anakrone. Kratke forme možda i djeluju samozatajno i neprimjetno u svoj toj prezasićenosti informacijama. No one su ipak sjeme poetike, koje je danas prijekopotrebno sijati, jer je ta prezasićenost informacijama dovela jezik do gubitka sadržaja. Upravo te kratke forme, koje se mogu lako pročitati s ekrana, nose u sebi potencijal da vrate neki smisao u beskonačno blebetanje kojemu smo permanentno izloženi. Ali da bi taj potencijal ostvarile, one ne smiju izgubiti kontakt sa zbiljom koja ih okružuje. One ne smiju biti zatvorene na toplom i sigurnom u svojoj kuli od bjelokosti. One moraju biti izložene oluji, a ne promatrati oluju sa sigurne udaljenosti.
Zato smo za svoj doprinos vraćanju sadržaja u uglavnom ispražnjenu formu suvremene umjetničke komunikacije odabrali liriku kao svoje primarno sredstvo. Sasvim svjesni da svaka pjesma sa svakim čitanjem/slušanjem postaje druga, pokušat ćemo kroz svoje radove kanalizirati dio tuče kojoj smo izloženi. I pozivamo svakoga tko naleti na ovaj blog da čini isto, bilo kroz vlastite, bilo kroz naše radove; bilo kroz poeziju, bilo kroz neki drugi vid komunikacije.
…
Ovdje ćemo objavljivati uglavnom pjesme, ali i druge književne žanrove. A naći će se i drugih vrsta tekstova, obično vezanih za književnost, naravno.
Za bilo kakve komunikacije, ideje, prijedloge za objavljivanje, upite, bilo što, slobodno nam se javite mejlom.
Dobrodošli na weblog Crnoga grȁda!
FB
Crni grȁd 