vampiri sad ne vode dnevnike (Franko Burolo)

vampiri sad ne vode dnevnike (šalju razglednice)

it’s not unusual

u sjenama kibernetičkog prostranstva
plešem sam u mraku
povremeno gledam prema tebi
izdaleka ne vidim dobro i
ne znam jesi li dobro
ja sam živ
uporno još dirigiram nepravilne oktete
kroz paučinu sviraju širom svijeta za tebe

to find that I’m in love with you

Franko Burolo
Zagreb, srijeda 2. kolovoza 2017., 4:25 h
#sretantirođendan
Creative Commons licenca

Oglasi

Komentiraj

Filed under Franko Burolo, Poezija

Blagoslovi (Marko Pavlovski)

Blagoslovi

Od najranijeg djetinjstva naovamo
s otoka kapelice nad otvorenim nebom
u moru čičaka na polju između planina
dragi i nebitni seoski pop
blagoslivlja automobile, motore i kamione
da nas na svako putovanje pošalje
s mirom u svijet.
Od najranijeg djetinjstva naovamo
iz kuće siromaha
sa dvora od zlata, mramora i oniksa
s oltara ni za vjeru ni za domovinu
naši mali pape
koji blagoslivljali su rat
kude mir
na sigurnoj udaljenosti od Vatikana
na sigurnoj udaljenosti
iznad nas
i naših automobila, motora i kamiona
nad otvorenim nebom.

Marko Pavlovski

Komentiraj

Filed under Marko Pavlovski, Poezija

Vincent Crane (Ivan Hozjan)

VINCENT CRANE

Prošlo je dvadesetak godina
Otkako ste se prvi put zapitali
Koja je svrha nastavka postojanja
Do tog Valentinova
Kad ste konačno prigrlili
Taj vječni san
Koji je godinama
Hodao iza Vas
Gmizao poput crne guje

Zanima me da li je
Netko produljio
Vaše odrađivanje života
Ili Vas nitko nije volio
I sad nikome ne nedostajete

Vincente, čini mi se da nastavljam
Sporije od vatrenih pokreta
Vaših ruku po manualu Hammonda
I volio bih da mi kažete
Da li da nastavim nastavljati
Ili da Vas potražim negdje

Otišli ste prije nego što sam došao
Ali ponekad kao da vidim sebe
U Vašem tugaljivom pogledu sa slika
Vincente, zanima me da li lišće
Koje vjetar uz zvuk nalik
Laganoj melodiji flaute
Pokupi s mramorne ploče
Koja Vam štiti grudi i ruke
I dalje sjetno pjevuši:
What is the point of going on?

Ivan Hozjan

Komentiraj

Filed under Ivan Hozjan, Poezija

Surogat (Franko Burolo)

Surogat

Zamjena za tebe
to će biti kao proteza –
možda bude i vrlo sofisticirana,
moderna i napredna, toliko da
će mi vratiti i osjet
za tu amputiranu ruku,
ali to će ipak biti tek
strano tijelo pripojeno na živo
tkivo mog osakaćenog organizma.

Možda će imati ugrađen i pacemaker
i regulirati otkucaje mog srca i
naučit ću se opet funkcionirati, ali
sve to skupa nije ozdravljenje, tek
surogat života koji mi je s tobom
otet.

Franko Burolo
Zagreb, četvrtak 17. ožujka 2016., 14:02 h

Creative Commons licenca

Komentiraj

Filed under Franko Burolo, Poezija

Drugi put možda samo u snu (Marko Pavlovski)

Drugi put možda samo u snu

Predragu Matvejeviću

Drugi put možda samo u snu, Gradska kavana i Predrag.
Sjedio sam jednom tri tjedna s Predragom u Gradskoj kavani,
pripovijedao je najljepše priče, priče o morima koja nikada neću vidjeti,
o Veneciji, Josifu Brodskom, boci konjaka, Czeslawu Miloszu i Bogu.
Pripovijedao je i jednu nikad dovršenu priču, priču o Mediteranu.
Sve oko tog čovjeka bila je politika, svi su mu je prišivali na rever,
a meni je on bio pisac, pisac prostora, Venecije, mora i kruha.
Prostori. Više nema tog prostora gdje smo sjedili,
pretvorili ga u još jedan lunapark usred centra Zagreba ali sjećam se.
Sjećam se kako je rukom zaustavljao tramvaje na Trgu
a sjećam se i ovoga: „Profesore, mogu li Vas upoznati?
Pišem diplomski iz književnosti…“
„O čemu pišete?“
„O Vama!“

Marko Pavlovski
Zagreb, 2. veljače 2017.

Komentiraj

Filed under Marko Pavlovski, Poezija

tragovi metamorfoze (Bartul Vuksan-Ćusa)

tragovi metamorfoze

časnici su
kredom silovali
noge Kafkinog kukca

nastali bijeli križevi
mrve svoj
ovisnički prah

na mojim
donjim vjeđama.

Bartul Vuksan-Ćusa

Komentiraj

Filed under Bartul Vuksan-Ćusa, Poezija

Ni oni nisu išli u rat (Marko Pavlovski)

Ni oni nisu išli u rat

Ni oni nisu išli u rat:
čuvali su čitav jedan prozni opus
o paviljonima i njihovim unutrašnjostima,
sadržajima te, naposljetku, paviljonima
kao takvima i njihovim razlozima.
Čitav jedan silos novinskih priloga,
svako zrno izvještaj s terena
ili, bolje reći, utrobe paviljona
ali Bože moj,
oni su samo radili što im je naređeno.
Ali kada sam im ja pokušao naređivati
nisu me poslušali
a bicikl je bio brz i kočnice spore
no oni se nisu pomakli,
oni su, Bože, samo radili,
Bože moj što im je sve naređeno.

Marko Pavlovski

Komentiraj

Filed under Marko Pavlovski, Poezija